Ne može se točno utvrditi početak proizvodnje kulina, ali se vjeruje da se kulin u seoskim domaćinstvima pravi preko 500 godina, a u mesnoj industriji od prije 100 godina. Za domaći autohtoni kulin koristi se svinjsko meso I. kategorije (plećka, vrat, malo buta i malo čvrstog masnog tkiva). Svinja treba biti stara oko dvije godine i teška preko 180 kg.
Meso svinje krupno se melje i ostavlja 48 sati na temperaturi 0-3°C, tako da izgubi vlagu i ohladi se. Potom se dodaje sitno mljevena paprika (bez peteljki) i sol i sve to dobro izmješa. Meso se nadjeva (puni) priručnim i profesionalnim strojevima u svinjsku katicu (slijepo crijevo) i veže špagom ili učvrsti u tri vrbove šibe.
Kulin se ostavlja 6-10 sati da se ohladi i iscijedi voda i zatim stavlja u pušnicu. Dimi se 3-4 lagana dima (na drvetu bukve ili graba) a dužina dimljenja zavisi od vlažnosti zraka i vanjske temperature. Nakon toga kulin poprimi smeđecrvenkastu boju i potom ga premjestimo u tamnu prostoriju s protokom zraka gdje klin zrije 5-6 mjeseci. Kada je kulin sazrio u presjeku je žarko crvene boje, ujednačene i kompaktne površine. Slavonski domaći kulin zaštićen je od HGK-a središnjice Zagreb prije 10-ak godina, na prijedloga kulinara Galovića iz SI. Broda.
Izvornost slavonskog kulina potvrđuje se da se kulin radi samo u Slavoniji i Baranji od svinjskog mesa i da se suši u pušnici.
Od 1950.-1990. godine zntano je povećana proizvodnja kulina u mesnoj industriji, a u zadnjih 15 godina povećana je proizvodnja kod privatnih mesara i seoskih domaćinstava, tako da su sada količine velikih i malih proizvođača izjednačene.
Od kada je počelo natjecanje kulinara znatno je poboljšan kvalitet domaćeg autohtnog kulina koji se približio standarima i pravilniku o kakvoći trajnih proivoda za tržište.
Kulin je nezaobilazni dio gastronomski u Slavoniji i Baranji, te poznatijim hotelima – restoranima diljem Hrvatske.
Ivan Balog, Đakovo